Svoja istraživanja ezoterike i spiritualnosti, započela sam ranih 1990-ih, kada su na moja vrata, ponekad vrlo doslovno, znali pokucati pripadnici nekih sekti, religija ili kako god ih zvali. Obično su davali ili prodavali svoje časopise, knjige i brošure koje sam sve znatiželjno gutala. Tada sam po prvi puta pročitala i Bibliju, iako sam odgajana u katoličkom okruženju (što u socijalizmu baš i nije bilo popularno).
Sve to otvaralo je i mnoga nova pitanja u meni, posebno o tome kako i zašto postoji zlo na ovome svijetu. Krajem devedesetih počela sam meditirati i prakticirati reiki. Gutala sam svu moguću new-age literaturu o duhovnosti koja je u postkomunističkom društvu u mojoj zemlji počela bujati kao gljive poslije kiše.
Prošla sam kroz neke duhovne tečaje i inicijacije i upoznala neke vidovite ljude, spiritualne učitelje, uzašle majstore, ponekog gurua i šamana, neke koji kanaliziraju, iscjeljiteljicu koja tvrdi da živi na prani i sl. Svugdje sam ponešto naučila, ali uvijek je nešto nedostajalo ili mi jednostavno nisu odgovarali ljudi. Moja glad za znanjem još uvijek nije bila zadovoljena.
Sve te priče o: misliti i biti pozitivan, širiti samo ljubav i svijetlost, mantrati, oblačiti se u bijelo, … nisu mi davale odgovore koje sam tražila. Neki od tih ljudi bili su ugodni i dragi ljudi, a neki baš i ne tako ugodni. Ponekad bih primjetila da moj učitelj ima “ego” barem isti kao i ja, a mene uči kako da se oslobodim ega! Ili bih primjetila da neki drugi učitelj mene uči da ću imati blagostanje u životu ako ću misliti samo pozitivno, a sam ima iste takve ili još gore probleme. Jednom sam od svoje učiteljice dobila sliku njenog (živućeg) gurua i budući da nisam imala papir, htjela sam na poleđini slike napisati njezin broj telefona. Ona je skočila bijesno i užasnuto, kao da sam htjela oskvrnuti najveću svetinju! Ne moram ni reći da tu nisam dugo ostala, iako sam njihove tehnike disanja smatrala vrlo korisnima.
Mislim da sam doista vidjela dovoljno od new-age miljea da bih mogla reći što je kult. Nakon svega, znala sam da se u osnovi nisam promijenila, i pitala sam se što to sa mnom nije u redu da se ne mogu prikloniti nekom učitelju i njegovoj grupi, što je to sa mnom da nigdje ne nalazim odgovore i nigdje ne pripadam? S druge strane, znanost i mainstream religija nisu mi davali odgovore, isto kao ni procvjetali new-age pokret, pa je to moralo značiti da SA MNOM nešto nije u redu.
Jednom mi je rečeno da svo to znanje koje prikupljam nije ništa u usporedbi s ljubavlju prema bogu koju u srcu nosi neki neuki seljak. Ta me je izjava malo pogodila. Osjećala sam krivicu zato što moja žudnja za znanjem, kao ni moj način stjecanja znanja, nisu dovoljni da napredujem na putu spiritualnosti u traganju za božanskim.
Zapravo, drago mi je da sam kroz sve to prošla, jer sada sve to mogu usporediti s Laurom i njezinim radom.
Negdje 2005. ili 2006. naišla sam na neke Laurine radove i literaturu vezanu uz njen rad (prvenstveno Kasiopejske transkripte i Val) koji su bili prevedeni na nekim domaćim internetskim stranicama. Nikada nisam bila član nekog foruma i nikada to nisam ni htjela postati. Jednostavno, ideju da pripadam nekoj čudnoj grupi, sekti ili religiji, pogotovo kultu, odbijala sam s gnušanjem. Ali, htjela sam saznati više o tim Kasiopejcima i Lauri, tako da sam sve više i više vremena provodila u istraživanju.
Kasiopejskom forumu napokon sam se pridružila krajem 2009. godine, kada sam htjela saznati više o nekim stvarima koje su me zanimale, a bile su dostupne samo članovima foruma. I to je bila moja najbolja odluka u životu!
Napokon sam saznala da znanje JEST ljubav i da je traganje za istinskim znanjem pravi put do božanskog.
U ovih proteklih godinu dana koje sam provela na forumu, iako sam bila malo ograničena zbog nedovoljnog poznavanja engleskog jezika, naučila sam možda više nego u deset prethodnih godina uzaludnog traganja!
I sada znam da je sa mnom sve u redu, ili točnije – da sa mnom nešto zaista NIJE u redu, i ne samo sa mnom, ali ovdje sam pronašla mnoge odgovore ZAŠTO je to tako! U ovom napaćenom, poneriziranom svijetu kojeg vode psihopati – tko može biti normalan???
U Laurinom radu i radu ljudi oko nje, ima toliko mnogo znanja – od običnog svakodnevnog života do najdubljih filozofskih i znanstvenih istina sve do “high strangeness”, da ne znam da li je jedan život dovoljan da se sve to može proučiti. Da, i ona kanalizira, ali sve što kanalizira uvijek nastoji provjeriti i nikada ne traži slijepo vjerovanje u bilo što, a pogotovo ako se to ne može provjeriti. Kako je Laurin suprug, znanstvenik, Ark lijepo rekao: “Ja ne želim vjerovati, ja želim znati!”
Ono što Laurin rad posebno razlikuje od svih u new-age pokretu jest to da ona nastoji sve provjeriti i istražiti kroz činjenice i znanstvena istraživanja. I ono što je najvažnije jest da sve o čemu ona govori, ona je prvo sama isprobala na sebi i ljudima oko sebe. Ona zaista živi onu istinu o kojoj govori!
Treba samo otići na Kasiopejski forum i vidjeti koliko vremena ona i suradnici nesebično ulažu u sve moguće savjete svakom kome je to potrebno. I to potpuno besplatno! Tu možete saznati sve o vašem zdravlju, o načinu prehrane i detoksifikaciji tijela, o psihologiji, kao i o socijalnim i političkim pitanjima. Ali to nije forum na kojem ćete dobiti instant znanje – od vas se očekuje da sami uložite napor i istražite sve o čemu se raspravlja. Ne znam ni sama koliko puta sam na forumu doživjela prosvjetljujuće i oslobađajuće ”WOW” i “AHA” trenutke!
Osim toga, na forumu sam pronašla (još i prije nego sam postala član foruma) izuzetnu tehniku disanja i meditacije (sličnu onoj koju sam već isprobala u new-age fazi, ali ovaj put mnogo snažniju i bez mistificiranja), s vrlo jasnim znanstvenim obrazloženjem fiziologije postupka kako i zašto tako djeluje. I ovaj put – potpuno besplatno! Zove se Éiriú Eolas i preporučam je svakome koga znam. Izuzetno brzo djeluje protiv stresa. Otkada je prakticiram više nemam bolova u ramenima i leđima i postala sam puno smirenija. Ljudi oko mene primijetili su veliku promjenu na meni u izgledu i ponašanju. Ali puno je više od toga skriveno u toj iscjeljujućoj tehnici za sve one koji traže istinu.
Imala sam veliku sreću provesti nekoliko dana u Francuskoj s Laurom i njenim timom, i nakon toga, ukoliko sam imala bilo kakvu sumnju u vezi tih ljudi, sigurno je više nemam! To je takva grupa ljudi koje bi svatko poželio imati za prijatelje ili članove obitelji! Laura je tako draga, jednostavno majčinski topla duhovita žena, obična žena koja je odgojila petero djece, da je upravo smiješno govoriti o bilo kakvom kultu. Ništa, apsolutno ništa slično guruu ili bilo kakvom “uzašlom majstoru” ili bilo čemu što sam mogla doživjeti u svojoj new-age prošlosti!
Isto je i sa “Chateau crew”: visoko obrazovani srdačni ljudi, stručnjaci na svom polju, potpuno prizemni, jednostavni, iskreni i simpatični ljudi, apsolutno ništa što bi ličilo na bilo kakve članove sekte ili kulta. Razboriti i marljivi ljudi, s velikim smislom za humor. Da sam pronašla bilo što slično kultu, sigurno bih sve napustila, kao i prije!
Upravo suprotno, nakon svega, osjećala sam se kao da sam se vratila kući. To su ljudi koji svakodnevno uporno i beskompromisno traže istinu o ovom svijetu i univerzumu i nesebično djele svoja saznanja o tome s cijelim svijetom! To je jedina grupa ljudi s kojima bih željela dočekati kraj svijeta (kada bi tako nešto postojalo – a oni kažu da se to neće desiti)!
Zaista, svatko s imalo zdrava razuma mogao bi se zapitati zašto toliko mnogo zlonamjernih laži i napada protiv takvih ljudi? Kome to oni smetaju ako njihov rad nije istinit?
Sretna sam i beskrajno zahvalna da sam nakon godina traženja pronašla takve ljude. Hvala vam od srca za sve što sam od vas primila!
